Proslava tradicionalnog Češko-hrvatskog prijateljstva:
„100 godina dolaska doktora Antonina Mikolašeka
u Sutivan – kako zasvirati na stare orgulje“

Godine 1998. češki kantautor Bohdan Mikolašek, koji od 1982. živi u Švicarskoj, krenuo je na put do Sutivana na otoku Braču, u mjesto u kojem se 1921. rodio i prve godine djetinjstva proveo njegov otac Adrian. Sutivan se tih kasnih devedestih budio nakon ratnog razdoblja. Stivanjani su u to vrijeme imali vremena i volje pomoći, prisjećajuaći se, prikupiti tragove i sjećanja na obitelj doktora Mikolašeka.

Antonin Mikolašek je Bohdanov djed, koji je doputovao u Sutivan u doba Austro-Ugarske 1908.
Prije i nakon Prvog svjetskog rata živio je i radio u Sutivanu kao općinski ljećnik.

Bohdan i njegova žena Jana našli su ne samo mjesto, gdje je u ono vrjeme živjela obitelj Mikolašek, već su pronašli i nekoliko živućih svjedoka tog razdoblja. Nađeno je i nekoliko predmeta, koji su ostali i nekoliko originalnih zapisa predavanja na temu „Turizam u Sutivanu“. Također su uspjeli ostvariti i niz prijateljskih kontakata u Sutivanu.
Bohdanu i Jani bilo je jako drago, da se Stivanjani rado sjećaju njihovog djeda, ne samo kao liječnika nego i kao dobrog čovjeka.

Kako su i Bohdanov i Janin otac bili evangelistički svećenici, oni su odrasli u crkvenom duhu (Jana radi kao župnik u Švicarskoj) rado su posjećivali crkvu u Sutivanu. Tijekom misnog slavlja Bohdan kao muzičar nije mogao ne primjetiti kako stare crkvene orgulje nisu u funkciji. Govorilo se kako se nažalost one ne mogu više popraviti.

Da su sutivanske orgulje plemeniti instrument, vrijedan popravka potvrdila je stručna ekspertiza švicarskih orguljara. Bohdanovom zaslugom pronađeni su i angažirani mladi orguljari iz češkog Krnova. Angažiranošću gđe. Jane i njenih župljana u Zurichu prikupljena su prva financijska sredstva za restauraciju. Donirana sredstva i čvrsta namjera tadašnjeg župnika i njegove župe bila su jaki poticaj Stivanjanima u prikupljanju ostatka sredstava.

Sljedeće godine orgulje su zasvirale. Prvi koncert 2000. održao je Bohdan. Osim novog zvuka u crkvi za vrijeme mise, Sutivan time dobio i novu kulturnu scenu. Od toga dana održani su brojni koncerti majstora na orguljama poput Hrvojke Mihanović Salopek, Ivana Božićevića i drugih.

Zbog svega toga Sutivan za Bohdana i Janu, slično kao i za djeda Antonina, postaje mjesto gdje su korisni i prihvaćeni, u koje se ne samo navraća, već se o njemu razmišlja kao o mjestu doseljenja.
Od tada kroz proteklih 10 godina, Jana i Bohdan popravljaju staru, kamenu kuću u kojoj se osjećaju kao doma. Bilježeći obiteljske proslave u 2008. (Bohdan slavi 60. rođendan), nametnula se kao najznačajnija godišnjica 100 godina od prvog dolaska doktora Mikolašeka u Sutivan, što je trebalo posebno proslaviti.

Na poziv Bohdana i Jane pedesetak članova rodbine iz Češke, Francuske, Njemačke i Švicarske, srest će se sredinom lipnja u Sutivanu.
Proslavi će kao gost nazočiti veleposlanik Republike Češke u hrvatskoj gospodin Karel Kuehnl.

Dr. Antonin Mikolašek nije u Sutivanu bio samo lječnik već i promotor turizma i inicijator kontakata sa tadašnjom Čehoslovačkom. Među češćim njegovim gostima bili su češki akademski slikar František Petr, te Alice Masarykova iz obitelja prvog češkog predsjednika T.G. Masaryka. Njegov idejni projekt „Klimatske stanice za zimu i ljeto“, lječilišnog turizma u uvali Gomilica, i danas je prisutan u stivanskim sjećanjima.
Do danas, na žalost, ova ideja nije realizirana.

Općina Sutivan i Turistička zajednica, kao suorganizatori, podržat će ovu proslavu ne samo zbog uspomena na prošle veze i zasluge već da bi se tradicionalno hrvatsko-češko prijateljstvo produbilo i nastavilo.

„Stare orgulje mogu opet svirati - nisu ostale samo dio povijesti.“

San doktora Mikolašeka po povratku u Češku nije bio samo se sentimentalno prisjećati prošlih vremena,
nego doći se opet zagrijati na toplom sutivanskom suncu u mjesto, u čiju je posebnost on vjerovao.
I to uz ostalo čini bit ove proslave.

Bohdan Mikolašek