PARK 100       27.6.2014   20h

SUTIVAN - klimatska stanica za zimu i ljeto
Na upite odgovara Dr. Ante Mikolášek, liječnik opće prakse

To je sitni natpis na razglednicama, koje je prije stotinu godina dao tiskati doktor Mikolášek s ciljem promicanja Sutivana. Kao liječnik, cijenio je posebnost otočke klime a njegov san – izgraditi sanatorij „Klimatska stanica“ je ono, što do danas lokalno stanovništvo povezuje s njegovim imenom. Jedna od njegovih inicijativa bilo je i utemeljenje općinskog parka dostupnog svima – bio je to ujedno prvi općinski park na otoku Braču. Na jednoj od razglednica vide se i svježe posađena stabla.
Proslava okrugle obljetnice parka trebala bi potaknuti i nove ideje kako – pored dječjeg kutića i dostojanstvenog, ali pijetetnog spomenika žrtvama ratova – unijeti novo raspoloženje, novu inicijativu u njega. A možda i proširiti park, kako površinom, tako i sadržajem.

Proslava osnivanja parka bit će ovog petka 27. lipnja 2014. u 20 sati.
Bohdan Mikolášek, unuk doktora Mikolášeka napisao je o parku pjesmu, a u programu će sudjelovat i ugledni gosti – načelnik općine Sutivan, predstavnici češke manjine u Hrvatskoj, konzul Češke republike, a program će snimati ekipa Češke televizije.

 

ŠAHOVSKA PLOČA  doktora Antonína

Na početku razmišljanja o načinu obilježavanja stote obljetnice utemeljenja parka nametnula se ideja da se u parku postavi kamena klupa s natpisom. Uz skromnost doktora Mikolášeka, međutim, ne bi išlo klesanje njegovog imena na spomenik. Planirana je stoga manje napadna forma – razglednica prvih stabala u parku s njegovim imenom tek usput spomenutim, kao u onoj natuknici o Klimatskoj stanici, kao reljef na kamenoj ploči.

Da bi „doktor Antonín“ i sada bio „prisutan“ na proslavama, njegova praunuka, švicarska umjetnica Adriana Mikolášková Nautsch, izradila je umjetničko djelo na osnovu jedne fotografije na kojoj doktor Antonín u liječničkoj uniformi sa svojom suprugom Matyldom razmišlja nad šahovskom pločom. Možete sjesti za stolić sa šahovnicom... i zamišljati kako s njime igrate jednu partiju.

Istina, svijet je veći od male šahovske ploče, a Sutivan nije velegrad. No, učimo od doktora Antonina – i na malom mjestu vucimo prave poteze!

 

KLIMATICKA STANICA
Bohdan Mikolasek 2014

Umjetnička instalacija, Elektroakustični interaktivni projekt na temu Vrijeme i glazba

Bohdan Mikolášek, rođen 1948. u Pragu
Elektroinženjer i glazbeni skladatelj, u Češkoj najpoznatiji kao kantautor, kojem je u bivši režim zabranio rad, pa je zato od 1982 godine u političkom azilu u Švicarskoj.
Unuk Dr. Antonína Mikolášeka, liječnika opće prakse koji je u Sutivanu s prekidima djelovao od 1908. do 1923. godine. Sin ThDr Adriana Mikolášeka, rođen u Sutivanu.
Na tragu te tradicije Bohdan Mikolášek je prije petnaest godina svoje mjesto ponašao u Sutivanu, i to ne samo staru kamenu kuću, nego i nove inicijative i projekte.

Umjetnički objekt – Klimatska stanica – je instalacija, koja ne samo da zna čitati podatke o vremenskim prilikama, nego nudi i njihov prijevod na jezik glazbe i zvuka. Jer zvukovi, glazba i pjesme su vrlo često inspirirani vremenom.
Vrijeme koje nas okružuje osjećamo, a kakvo će biti ono koje dolazi, reći će nam internet.
Na ovoj Klimatskoj stanici pak možete sami odabrati svoje vrijeme.... i na primjer izabrati „sunčano“ ... a George Harisson će vam zapjevati „Here comes the sun“...
Klimatska stanica također registrira pokrete oko sebe i „oglašava“ svoj život zvukovima vode, vjetra, prirode...
Sadržaj i funkcija stanice u stalnom su razvoju... to je eksperiment u kojem možete sudjelovati i Vi... probajte!

/////////////////////////////////////

MOJ PARK MOJE MJESTO
(My park my place ..Bohdan Mikolasek/prev. Mato Pejic 2014)

Ne pretvarajte moje mjesto
u novi parking il takvo nešto
Što će nam nova trgovina
Dosta je mallova i drive-ina!

O DA O DA O DA MOJE MJESTO JE MOJ PARK
O DA O DA O DA MOJE MJESTO JE MOJ PARK

To je mjesto kad želiš izaći van
Bez stresa živjeti mirni san
U nedjelju, praznik i radni dan

Ne pretvarajte moje mjesto
u novi parking il takvo nešto
Što će nam nova trgovina
Dosta je mallova i drive-ina!

O DA O DA O DA MOJE MJESTO JE MOJ PARK
O DA O DA O DA MOJE MJESTO JE MOJ PARK

Za svakog mjesta kao u priči
Tu se glupiraj, smij se, viči
Igraj se, voli, sve ćeš stići!

O DA O DA O DA MOJE MJESTO JE MOJ PARK
O DA O DA O DA MOJE MJESTO JE MOJ PARK

Čudesna milost, kako mio glas,
Moj park, moje mjesto,
Nogama na tlu, svud glazba oko nas
Svira u glavi, nudi rajski prijesto

Solo…..

Noću je u mom parku mrak
A nad njim zvijezde, iskra para zrak
Djeca poslije škole trče na mul
Pjevaju moju pjesmu – „Naš park je kul“

Ne pretvarajte moje mjesto
u novi parking il takvo nešto
Što će nam nova trgovina
Dosta je mallova i drive-ina!

O DA O DA O DA MOJE MJESTO JE MOJ PARK
O DA O DA O DA MOJE MJESTO JE MOJ PARK

Možda je stara i stotinu ljeta –
Ta pjesma što mojim uhom šeta
I visoko gore – u krošnji drveta

Ne pretvarajte moje mjesto
u novi parking il takvo nešto
Što će nam nova trgovina
Dosta je mallova i drive-ina!

O DA O DA O DA MOJE MJESTO JE MOJ PARK
O DA O DA O DA MOJE MJESTO JE MOJ PARK

ZAPLEŠIMO!!

///////////////////////////////////////////////////////////////////////////////// bohdan mikolasek january 2014 /////////////////////////////////////// prevod Kiko/////////////////

Sutivan, otok Brač, Hrvatska

Godine 2008. tipični dalmatinski lučki grad Sutivan bio je u znaku prisjećanja na prve turističke, umjetničke i druge veze s češkim prijateljima i gostima iz Češke. Jedan od pionira i promicatelja tih veza bio je češki doktor Antonin Mikolášek. Njegov unuk Bohdan Mikolášek inicirao je tada veliku akciju kojom je obilježena godina 1908., odnosno sto godina od početka njegova djelovanja kao liječnika opće prakse.
Vremena su bila vrlo teška i stoga su ideje koje bi pomogle da takvo mjesto dobije smisao i uvjete za egzistenciju, bile više nego dobrodošle. Nakon vremena kada se po Pragu prodavalo dalmatinsko vino i masline, došli su dani kada za prodaju nije bilo ničega osim sunca i mora. Ovdje na to nisu tako gledali i trebalo ih je uvjeriti da je i to veliko bogatstvo, zbog kojeg vrijedi doći.
Sve do današnjih dana se u usmenoj predaji uz ime dr. Ante Mikolášeka veže uspomena na njegov već pripremljeni projekt „klimatske stanice“ sa sanatorijem za zimu i ljeto.
Jedno, dakako tek fragmentarno sjećanje na njegov angažman kao mještana i prijatelja grada, odnosi se na njegovu zaslugu za osnivanje općinskog parka usred općine. Parkova je u općini doduše bilo nekoliko, ali svi su bili iza visokih zidova imućnih, ali zašto ne bi bio i jedan javni park, park za sve, sa zavjetrinom i hladom, s mjestom za igru i za ozbiljno razmišljanje kod spomenika…
Točan datum sadnje prvih stabala još nije utvrđen, ali češki izvori, poput uspomena „tete Pole,“ kćeri doktora Mikolášeka, navode da je … još prije rata utemeljio tata općinski park… Onda, ako je „prije rata,“ to znači da je ove godine parku točno sto godina, pa nam stoga valja požuriti i proslaviti „Sto godina općinskog parka“ još prije ljeta.
Bohdan Mikolášek, već petnaest godina skoro pa sutivanski starosjedilac, ponovo upućuje poziv  rođacima, češkim umjetnicima, glazbenicima, poduzetnicima i političarima (na prošlu proslavu došla je ekipa češke državne televizije, a kao gost došao je i veleposlanik Češke republike).
Novo vodstvo općine, kako je to već lani pokazalo, puno polaže na skrb o javnim i društvenim stvarima i prostorima, pa valja očekivati da će dati potporu i ovoj akciji.
Ideja Bohdana Mikolášeka, kao inicijatora akcije je da se – na primjer krajem lipnja, nekoliko dana – u parku, u luci, u kinu, u crkvama… i drugdje, podsjeća na povijest i na sadašnje mogućnosti, da to budu mjesta gdje će se gosti izjašnjavati o svom odnosu prema mjestu, a domaći o svom odnosu prema gostima, na primjer češkim. U današnjem obliku park je neugledni monument i osim onih najmlađih u kutu s ljuljačkom i školaraca koji se katkad zaigraju među stablima, sva se komunikacija – i prometna i ljudska – odigrava na pješačkim stazama i ulicama, koje okružuju taj četverokut.  Debla izrasla do neba tupo stoje, kao na šahovnici na kojoj nitko ne igra.
Ima li tko ideju što s parkom učiniti, što dodati, urediti, zasaditi… da bi se prolaznike privuklo, pozvalo da stupe u „svoj“ park? Sutivan, dopuštam si govoriti u ime Čeha, prati glas posebne atmosfere – s još uvijek očuvanom prirodom i bez velebnih hotela čini se manje degradiranim na „samo turiste“. Ali, za sunce i more plaća se turistička pristojba, baš kao što se plaća večera u restoranu. Domaći, bilo pravi Sutivanci ili hrvatski gosti, jezikom su im doduše bliski, kao i taj park na raskršću… ali s obiju strana se postavlja pitanje, kako u njega ući.

Na sunce s idejama!! Do ljeta vremena još ima, iako ne baš mnogo.
Projekt je organizacijski, datumski i materijalno još na početku.
Zato šaljite prijedloge, ponude (detaljni opis, eventualno troškovnik…) na adresu
bohdan@mikolasek.cz
ili najavu sudjelovanja i slično.
Srdačno vaš
team4park        

///////////////////////////////////////

Stivanski božič u Pragu........................Marta Ruzickova

   Kada se kaže Advent,većina nas si predstavlja božićne kolače, božićne ukrase, božićna svijetla ili božićne pjesme. Sve to,i mnogo više se ispunilo i svima koji su došli u crkvu sv.Martina u zidu,u jednu od najljepših crkvi u Pragu.
U preljepoj božićnoj atmosferi,uokvirenoj umom, srednjovekovnih umjetnika,pozorni gledatelj je mogao uvidjeti i drugačija svjetla.Odrazi u očima izvođača, i u očima gledatelja koji su došli ocijeniti njihovu umjetnost.Ko tisuće bisernih odraza koje sunce razbacuje po valovima Jadranskog mora.A tada je dovoljno samo na tren zatvoriti oči i pronaći se među Sutivanskim borovima nedaleko "Loline" plaže ili na rivi, gde se mesi miris smole i mora sa mirisima upravo skuhane kave, bevande i svježega bureka.
A radi čega se mi vraćaju upravo ove slike i mirisi?
Na mjestu gde se uobičajno susreću vjernici sa svojim vjećnikom,su se susreli posebno upravo ti koje spaja jedno veličanstveno mjesto na otoku Braču,Sutivan.
Ali prije svega nepopustljiva duša čovjeka koji i nadalje prenosi poruku svoga djeda,a u srcu nosi mjesto rođenja svoga otca. Bogdan Mikolašek. To je bio upravo on tko je sastavio djecu i odrasle,koji se pravlno susreću stotine kilometara od svoga doma, a putuju na mjesto koje im dodaje energiju i snagu u buduće dane.
Sjećam se kako sam se srela prije nekoliko godina sa Bogdanem Mikulaškem,kada je organizirao susrete na podsećanje djela svoga djeda Dr. Antonina Mikulaška u Sutivanu.
Porazumjeo je važnosti čovjeka, koji je u činjenici da to radi u Austro-Ugarskoj, spojio dvije prividno drugčije krajine - Dalmaciju a Češku.
Kao lječnik se pokušavao dovući ljude iz Češke u Sutivanske uvale,kako bi si tu lječili svoje bolesti, a ujedno je tim lječio i ekonomijsku situaciju ljudi na otoku.
Kao Autor emisije Babilon,koja više deset godina na ekrane Češke televizije donosi sudbine ljudi koji žive drugdje,nego su im korjeni, me je fascinirala priča o čovjeku kojeg nisu zanimale razlike,već to što nas spaja.
Te sam se odlučila snimiti emisiju, i pronašla sam se u viru nekoliko kultura koje su Bogdan a njegova supruga divno spojili, jer su došli osim članova njihove obitelji,koja je razesuta ne samo po Evropskom ali i Afričkom kontinentu,i oficijalni predstavnici Češke Republike u Hrvatskoj.Na nekoliko dana je Sutivan živio međuusobnim poznavanjem i saznavanjem,te je sve divno kulminiralo koncertem i zajedničkim večerem. Malu fleku na tom svem je bila utakmica nogometne reprezentacije Češke Republike protiv Turske ,koju smo to veče izgubili.
Isto tako sam oplakala izgubljenu utakmicu Hrvatskih nogometaša od Turske nakon nekoliko godina, ponovo na Jadranu ,kada smo snimali emisiju o Češkoj besedi u Rijeci.
Dokumentarac koji nese naziv" Klimaticka stanice pro leto a zimu",o čijoj izgradnji je snivao pred stolećim Dr. Antonin Mikolašek, se zbog velikog interesa gledatelja ,nekoliko puta reprizirao u Češkoj televiziji.
Prvu ideu da se sve to dogodi i snimi mi je dao drugi stanovnik Sutivana,Vjeko Gertz.Sin Jugoslovenskog studenta u Pragu i Češke umjetnice je tim putem ,još jednom donio mali dio Sutivana kroz TV ekrane, u češka domaćinstva.
Naviše tomu, život i mudrost Bogdana i Jane Mikolašek, čijom zaslugom se opet čuju orgulje iz Sutivanske crkve,je me dovela u njihov drugi dom, u Švicarsku. A tako se spojila još jedna zemlja, još jedna kultura.
Sve to je izustilo u još jedan dokumentarni film sa nazivom"Misto pod Sluncem",zahvaljujući predivnom Sutivanu. Tako da me nisu ni čudili brojne poruke a imejli koje sam dobijala od ljudi koji vole boraviti na  obali Bračkog otoka. I osobno se volim vratiti svaki put, kad mi radno opterećenje to dozvoli, a na ekranu svoga mobitela imam neustalo aktualnu vrjemensku prognozu za Sutivan,tako da sam makar tako u kontaktu sa Jadranom a Sutivanem.Tako se opajim u mislima nadom ,da ću ubrzo opet ubrzo nešto ljepo snimiti na rivi.
A čula sam, šuška se,da Bogdan opet nešto planira :-)))

 

//////////////////////////////////////// Dr. Antonin sto godina stare texte //////////////////////////////////////////////

Sutivan – Brač
Klimatska stanica za zimu i ljeto
Dr- A. Mikolašek 1906.god.

IZGRADNJA KUCNIH HIGIJENSKIH UREDAJA
Kultura i stupanj civilizaci je obitelji i sela poznaje  se istoči, udobnosti kuča i urednosti sela.
Turizam, a posebno zimski turizam – na kojega se postepeno treba pripremati -  traži čističu sela i higijenske uredaje u kuči.
Toaletna prostorija treba da je najimtimniji kutič naše kuči.
Umivacnik i zahodska šolja neka su porculanske izrade a nemonovno spojeni sa uredajem za inspiranje.
Stalaže, zrcalo i boja toaletnih prostorija
treba da su u skladu i da sve odiše svježinom i mirisom murtile.
Crna jama, odvodne i ventilacine cijevi treba izvest na način
da se nikada neosjeti ni najmanji zadah.
Na svemu se može štediti, samo ne na čističi i higijenskom uredaju u kuči, za kojega ne treba žaliti prostor jer se  ono isplati na više načina a prvenstveno  za zdravlje.
Tamo gdje nihko nije moguče smjestiti zahoda u kuči, treba izabrati pogodan prostor u neposrednoj blizini kuče, na nezapaženom mjestu, da se ne bi kvario umbjenat kuče i okoline.
Gradi li se kuča, neka se ne zaborave otvori a rupe u zidu za dimnjake peči.
Cistoča sela higijenski stanovi i dobro organizirana kučna radinost najbolja je propaganda i siguran uspjeh i za zimski turizam.
Uredujmo higijenske stanove – zanemarimo stare navike, da nas drugi ne preteknu.
Uspjeh ovisi o nama.

O KANALIZACII

Kanalizacija je nase goruče pitanje.O tome ovisi higijena i napredak našeg sela.
Uskoro če biti neugodno stanovati i prolaziti našom lukom za vrijeme ljetne sezone.
Setnja obalom Majakovca Bistirice često je neugodna, jer se mora prolaziti zatvorenog nosa.
Naše šume uz obalu  postale su javni zahodi.
To su neugodnosti i neprilike našega sela. Ostavljamo dojam nezdravog i nečistog sela okruženog smradom, muhama, i komarcima.
Posljedice toga su velike. Postoji opasnost zaraze i dovodimo u pitanje zdravlje i turizam.
Sto time gubimo ni smi svjesni.
Urednom kanalizacijom postat čemo renomirano turističko mjesto za zimu i ljeto.
Treba znati početi, htjeti i umjeti. Uspjeh je neminovan.

ZAVOLIMO CVIJECE


Našse podneblje je kao stvoreno za uzgoj  cviječa i ta taj posao pozvane su u prvom redu žene, jer su one nježne i pristupačnije za finoču.
To je posao za zabavu, posau pun poezije, koji uljepšava osjecaje,uzdiže ženu a misli odvrača od svega tvrdogai oporoga u životu a upučuje na pitomost, delikatnost i skld.
Cviječe nas upozorava na ljepotu, ali traži  od nas strpljenja i materinskoj ljubavu, jer cviječe treba voljeti i njegovati kao malu djecu.
Stranci cjene više cviječe od nas.
Iskoristimo u punoj mjeri tu njihovu ljubav prema cviječu.
Uznastojmo da se osjete ugodno medu nama, da nadu cviječe na svakom koraku, da ga vide svuda kudgod se krenu, u svim našim vrtovima, po našim zidovima, dvirištima, pergulima i prozorima, jer cviječe je uvijek malo.
Zene i djevojke!
Oživite, ukrasujte i uljepsavajte naše selo miorisnim cviječem.
Izvršite svoju dužnost napram svome kraju.